摘要：Optičku je dubinu aerosola (AOD) moguće točno izračunati na temelju uzastopnih mjerenja izravnog i difuznog Sunčeva zračenja na tlu. Međutim, prostorna pokrivenost i frekvencija lokacije uzrokuju određena ograničenja. Stoga su satelitske snimke ispravan alat za dobivanje proizvoda optičke dubine aerosola s više prostornih informacija i obrazaca raspodjele aerosola. Daljinskim istraživanjima aerosola možemo bolje razumjeti najbolji pristup računanju optičke dubine aerosola u urbanim i ruralnim područjima i mogu se uočiti razlike zbog svojstava površinske reflektivnosti. Ovaj se članak bavi konceptima smanjenja kontrasta i pristupima tamnih meta koji se ispituju snimkama Landsata i opažanjima Sunčevog fotometra za povezivanje raspodjele optičke dubine aerosola iznad grada Taipeija u Tajvanu. Za područja sa svijetlim površinama kao što su gradovi navedeni se koncepti primjenjuju metodom koeficijenta disperzije zajedno sa Sunčevim fotometrom kako bi se u velikoj mjeri smanjile pogreške. Za razliku od toga, algoritam tamne mete s odnosom površinske refleksije između plavih (0,49 μm), crvenih (0,66 μm) i infracrvenih (2,1 μm) spektralnih pojaseva prikladan je za vlažno tlo i područja s vegetacijom. Računanje prostorne raspodjele optičke dubine aerosola uspoređuje se s proizvodima MODIS AOD-a i AERONET-a kako bi se provjerila točnost rezultata. RMSE je bio u rasponu od 0,2 do 0,4 i oko 50% podataka bilo je unutar granica očekivane pogreške (EE=± (0,05+0,15 AODsunphometer).
关键词：opticka dubina aerosola;daljinsko istraživanje aerosola;Taipei;Tajvan
