出版社：Institute of Philosophy and Theology of Society of Jesus
摘要：Problematika osobe, struktura njezinih društvenih, religijskih i epistemoloških komponenti prisutna je u sjevernoameričkoj filozofiji od ranih početaka, od puritanskog idealizma do bostonske i kalifornijske škole. Od sredine 18. stoljeća s problematikom osobe kao politički–društvenog subjekta bavili su se američki prosvjetitelji i transcendentalisti te su nastojali odgovoriti na pitanje kakav ravnopravan odnos treba uspostaviti između legalno izabrane vlasti, ustanova i pojedinca. O osobi se raspravljalo unutar kritike individualizma, pri čemu je dotaknuta filozofsko–teološka rasprava o Božjoj osobnosti. Iako je u sjevernoameričkoj filozofiji idealizam postao dominantnim pravcem koji se razvija na sveučilištima, personalizam je s početka u odnosu na idealizam bio minoran, te je kasnije postao ravnopravnim sugovornikom u akademskom diskursu. Američki personalisti nisu nametali svoje spoznaje kao politički program ili svojevrsno religiozno učenje. Ipak u njima prepoznajemo zasebnu filozofsku refleksiju, koja poput personalizma u Europi pokušava odgovoriti na pitanje što je osoba s obzirom na teološke, prirodoznanstvene i sociološke postavke.
