摘要：Ugroze nacionalne sigurnosti postaju raznovrsnijima, a to obavještajnim agencijama nalaže prilagodljivost. Kontekst provođenja i učinak analiza u tim agencijama neizvjesniji su u odnosu prema uvriježenoj znanstvenoj metodologiji zbog tajnosti provođenja, vanjski nametnutih i kratkih rokova koji zahtijevaju zaključke na temelju ograničenog fonda informacija nerijetko upitne kvalitete, mogućnosti obmane i naglaska na predikciji. Istaknuti su određeni izazovi u analitičkom radu obavještajnih agencija te prikazani uzroci koji dovode do neuspjeha analiza, a uvjetovani su karakteristikama samih analitičara (posebno kognitivne pristranosti). Prikazan je niz tehnika koje koriste najjači obavještajni sustavi u svijetu, koje pospješuju objektivnost i kvalitetu analize. Preporučuje se istražiti učestalost korištenja analitičkih tehnika u hrvatskim sigurnosno-obavještajnim agencijama, empirijska analiza njihove učinkovitosti i ispitivanje stavova eksperata o navedenim tehnikama. Iako znanstvena validacija tih tehnika predstavlja izazov zbog karaktera zadaća državnih obavještajnih agencija, njezina bi provedba, očekuje se, unaprijedila kvalitetu rada tih agencija, imajući na umu kompleksnu i promjenjivu sadašnjost i teško predvidivu budućnost.
