出版社：Hrvatski pedagoško-književni zbor i Filozofski fakultet u Spltu
摘要：Uloga emocija je da u organizmu pobude određeni set ponašanja i/ili da osiguraju potporu metabolizma za ponašanje povezano s emocijama. Emocije obično pobuđuju potrebu djelovanja na određeni način, no pozitivne emocije ne slijede ovaj model „akcijskih tendencija“. Umjesto toga, pozitivne emocije izazivaju promjene, prvenstveno, u kognitivnoj aktivnosti, a promjene u tjelesnoj aktivnosti mogu uslijediti. Fredrickson (2001) predlaže teoriju “proširenja i izgradnje” koja opisuje funkcioniranje pozitivnih emocija. Prema toj teoriji pozitivne emocije proširuju repertoar mišljenja i ponašanja osobe, ili, drugim riječima, povećavaju količinu misli i akcija koje osobi dolaze na um. To služi izgradnji trajnih osobnih resursa, od fizičkih i intelektualnih do socijalnih i psiholoških. U ovom radu težište je stavljeno na ulogu koju emocije imaju u igri i istraživačkom ponašanju. Iako se igra i istraživanje često stavljaju u istu kategoriju, njima upravljaju potpuno odvojeni emocionalni sustavi. Igra se najčešće javlja kada je organizam u sigurnom okruženju i relativno sretnom stanju, dok se istraživanje javlja nakon promjene u okolini i povezano je s neutralnim osjećajem iščekivanja. Kada je organizam u pozitivnom emocionalnom stanju, količina misli i akcija koje se pobuđuju u umu osobe se povećava. Stoga je osoba spremnija isprobati nova ponašanja što dovodi do razvoja novih sposobnosti. Istraživačko ponašanje se javlja kada je organizam u blago negativnom ili neutralnom stanju zbog čega se više ponaša stereotipno, a manje je otvoren novim tipovima ponašanja.
关键词：teorija proširenja i izgradnje pozitivnih emocija; gruba igra; istraživačko ponašanje
