出版社：Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb
摘要：Po svojem sadržaju i strukturi Lk 4,16-30 bi se mogao svrstati u razne kategorije: od kraljevsko-davidovskog, proročko-mojsijevskog do mesijanskog teksta. Svaka od tih kategorija ima svoje utemeljene argumente. Međutim, na temelju analize Lukina teksta, to jest, posebno na temelju analiziranja riječi koje se koriste u odabranom Lukinu ulomku, on bi prije svega pripadao mesijanskim ulomcima. Da se radi o mesijanskom tekstu pokazuje programatski značaj ulomka, zatim širi kontekst, a to je Lk 4,14-44. Citirajući proroka Iz 61,1-2, Luka je aludirao na Mesiju, posebno stoga što dva kumranska teksta povezuju Iz 61,1-2 s Mesijom. No, najjaču argumentativnu snagu da se radi o mesijanskom tekstu ima korištenje riječi ..., koja u Lukinu evanđelju ima kristološko značenje. Još nekoliko izričaja u Lk 4,16-30 ima kristoloških konotacija ... Kad se pogledaju svi izričaji koje Luka koristi u 4,16-30, opravdano se može tvrditi da je to, iako se direktno ne koristi riječ Krist, jasan kristološki ulomak.
