摘要：Razvoj jezične djelatnosti pisanja obuhvaća ovladavanje jezičnim obilježjima, funkcionalnim stilovima i registrima povezanim uz pojedine tekstne vrste i žanrove, kao i učenje o tome kako pisanjem izraziti sebe. Uključenost autora u tekst ili vidljivost autora, obilježava uporaba ličnih zamjenica za prvo i drugo lice, prikazivanje autorovih umnih procesa, uporaba osjećajnih čestica i druge značajke (Petch–Tyson 1998). Dosadašnja su istraživanja pokazala da način iskazivanja vidljivosti autora ovisi o čimbenicima poput vrste teksta, kulturoloških konvencija, stupnja ovladanosti jezikom, autorova prvoga jezika itd. (Ädel 2001; Petch–Tyson 1998; Rodríguez, Vázquez and Guzmán 2011; Zolotova 2014). U ovome se radu istražuje iskazivanje autorove vidljivosti u tekstovima na hrvatskome kao materinskome (J1) i inome (J2) jeziku. U istraživanju se polazi od pitanja o tome razlikuju li se izvornojezični i inojezični govornici hrvatskoga jezika u uporabi osobnih zamjenica za prvo lice jednine i množine pri pisanju argumentacijskih tekstova. Građu za analizu činilo je 80 argumentacijskih eseja izvornih (N=40) i inojezičnih govornika (N=40) hrvatskoga jezika, a na temelju prikupljene građe provedena je kvantitativna i kvalitativna analiza. Kvantitativna analiza pokazala je da inojezični govornici hrvatskoga jezika češće od izvornojezičnih rabe osobne zamjenice za prvo lice. No, statistički značajna razlika pokazala se samo za uporabu zamjenice ja (u svim padežima), dok za uporabu zamjenice mi nije bilo statistički značajne razlike između dvije skupine govornika. Kvalitativna analiza pokazala je da obje skupine zamjenicu ja najčešće rabe u diskursnim funkcijama izražavanja autorova stava i autorova iskustva, a zamjenica mi također se najčešće rabi za izricanje slične funkcije (iskazivanje opće tvrdnje). Kvantitativni rezultati djelomično potvrđuju nalaze za druge jezike, a dijelom ukazuju na specifičnosti hrvatskoga jezika. S druge strane, kvalitativni rezultati uz visok stupanj sličnosti u uporabi zamjenica za iskazivanje diskursnih funkcija u prvome i inome jeziku također pokazuju i neke specifičnosti uporabe ličnih zamjenica kod neizvornih govornika. Dobiveni rezultati donijeli su nove spoznaje o pisanju na hrvatskome kao materinskome i inom jeziku te su na široj razini kao bitne čimbenike na ovladavanje pisanjem u inome jeziku potvrdili kulturološke i jezične značajke te proces ovladavanja inim jezikom.
关键词：pisanje; vidljivost autora; lične zamjenice; hrvatski jezik; ini jezik
