摘要：Prva faza istraživanja u Novom Selu kod Bijeljine (Republika Srpska) u sjeveroistočnome djelu Bosne i Hercegovine, poznatom i pod imenom Semberija, izvedena je između 2016. i 2019. godine u sklopu projekta „Vizualizacija nepoznatog Balkana“. Projekt je iniciran od strane Instituta za orijentalnu i europsku arheologiju (sada Austrijski arheološki institut) Austrijske akademije znanosti, a u suradnji s Muzejom Semberije iz Bijeljine. Iako se nalaze na istaknutome položaju na istočnome rubu grada Bijeljine, blaga uzvišenja na lokalitetima Novo Selo i Muharine ostala su do sada nezabilježena u arheološkoj literaturi. Slijedeći rezulate geomagnetne prospekcije iz 2016. godine koji su ukazivali na postojanje jaraka i raznih drugih struktura, prva iskopavanja provedena su krajem 2018. godine na uzvišenju u Novom Selu. U tom trenutku nije se mogla procijeniti niti starost niti ponuditi bilo kakva interpretacija velikih zemljanih humki, budući da slični nalazi u bližoj okolici nisu poznati, a nisu postojali niti površinski nalazi koji bi približno mogli ukazivati na moguće razdoblje. Iskopavanja u Novom Selu dovela su do otkrića iznimnih struktura te su potvrdila aktivnosti na ovome nalazištu u vrijeme kasnoga bakrenog doba (3200.–2600. g. pr. Kr.), početka srednjega brončanog doba (1800.–1700. g. pr. Kr.) te konačno u kasnome srednjem vijeku (1100.–1200. g. po Kr.). U pogledu kulturnih poveznica, nalazi iz bakrenoga doba i paljevinski grobovi odgovaraju repertoaru kasnoga badenskog kompleksa te kostolačke kulture, dok kosturni ukop iz srednjega brončanog doba ima određene analogije s grobovima iz donjega Podrinja. Otkrića iz Novoga Sela ukazuju na kompleksnost i važnost tumula kao pogrebnih mjesta prapovijesnih zajednica, posebno u otvorenome krajoliku kao što je Semberija, s mnoštvom raznih utjecaja s Balkana, iz Karpatske kotline i prostora Podunavlja.
