摘要：U ovom se radu prikazuju rezultati istraživanja o ulozi kulturne baštine u obrazovanju građana u sklopu aktualnoga obrazovnog zakonodavstva. Provedena je analiza državnih obrazovnih propisa u Španjolskoj i njihove provedbe u Autonomnoj zajednici Andaluziji, u predprimarnom i primarnom obrazovanju. Korištena je kvalitativna, deskriptivno-interpretativna metoda, a istraživanje je temeljeno na analizi dokumenata. U skladu s tim, pripremljen je niz kategorija podijeljenih u podkategorije, varijable i deskriptore. U rezultatima se ističe potreba nastavka rada na uključivanju kulturne baštine u globalno građansko obrazovanje, za što je neophodno izraditi integrirani kurikul koji se temelji na „relevantnim socio-ekološkim problemima”.
