出版社：Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Književni krug Split
摘要：Tekst raspravlja kako povijesnu, tako i suvremenu ukorijenjenost kazališta u biookoliš, detektirajući »rad prirode« kao kompleksan biosocijalni subjekt. Priroda je prisutna u kazalištu ne samo kroz lociranost izvedbe u javni prostor, nego i kroz procese izvođačkog i gledateljskog tijela, stalno nove metodologije regeneracije naše pozornosti i inovativne receptivnosti svijeta, kao i kroz kritičko tematiziranje protokola i postupaka ljudskog upravljanja okolišem. Tekst se posebno fokusira na kontekst hrvatskog performansa i na predstavu Rad panike skupine BADco, 254svjesno izmještenu iz repertoarnih gradskih prostora na teritorij »ničije zemlje«. Na svim se primjerima pokazuje da kazalište funkcionira kao sabirna i otvorena točka različitih, često međusobno isprepletenih politika i estetika prirode, odnosno da funkcionira kao paralelna bioinstitucija prirode i bioinstitucija umjetnosti, ne poštujući linije razdvajanja priroda/kultura ili prirodno/artificijelno. Upravo estetička dimenzija izvedbe dopušta nam da registriramo i ružnoću i »običnost« (nespektakularnost), baš kao i rane prirode, zatim i da postanemo svjesni vrlo različitih (često i međusobno zavađenih) ideologija reprezentacije našeg biookoliša, kao i da ih usporedimo. Osim toga, kazalište je najbogatije vrstama prostorne multimodalnosti iskaza, zbog čega možemo reći i da je kazalište privilegirani medij biosocijalne spacijalnosti.
关键词：priroda kao izvedbeni subjekt; biookoliš; prostornost izvedbe; korporalnost izvedbe; umjetnost i priroda kao bioinstitucija; skupina BADco; upravljanje javnim prostorima
