摘要：Najbolji interes djeteta primarno je načelo kojim bi se stručnjaci trebali voditi tijekom skrbi o djeci - za vrijeme kad je dijete u obitelji, kod izdvajanja djeteta iz obitelji te za vrijeme smještaja u instituciji, pa tako i po izlasku djeteta iz skrbi. U svrhu unapređenja institucionalne skrbi za djecu, a u vidu očuvanja najboljeg interesa djece, provedeno je istraživanje s odgajateljima (N=71) iz svih 14 državnih domova za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Republici Hrvatskoj. Cilj istraživanja bio je utvrditi potencijale domova te mogućnosti unapređenja institucijskih oblika skrbi za djecu u vidu očuvanja najboljeg interesa djeteta, iz perspektive odgajatelja. Podaci su prikupljeni upitnikom s otvorenim pitanjima te su obrađeni kvalitativnom metodom tematske analize. Analiza podataka pokazala je kako odgajatelji prepoznaju određene pozitivne aspekte psihosocijalne klime – stanje međuljudskih odnosa, prostor i aktivnosti doma, okolina doma te zajednica u kojoj je dom smješten - kao potencijale skrbi za djecu te smatraju kako bi se njihovim unapređenjem podigla razina kvalitete skrbi za djecu. Također, odgajatelji smatraju i kako je potrebno raditi na poboljšanju uvjeta rada u domovima za djecu, a u cilju pružanja kvalitetnije stručne pomoći i podrške djeci koja su u skrbi. Naposljetku, potrebno je raditi na transformaciji domova u „obiteljski tip“ smještaja te podizanju kvalitete psihosocijalne klime u domovima, s ciljem očuvanja najboljeg interesa djeteta tijekom smještaja u instituciji.
关键词：institucionalna skrb za djecu; mogućnosti unapređenja; perspektiva odgajatelja
