摘要：»Über-Coca«, »Über-Sex« i »Über-Ništavilo« metafore su određenih agregatnih stanja: »Über-Coca« odnosi se ne Freudove eksperimente s kokainom, otvorenu mogućnost da se sami začeci pa tako i cijela psihoanaliza farmakologizira; »Über-Sex« neprestana je težnja ne samo da se seksualnost kontrolira, regulira, nego, štoviše, koristi u samoj proizvodnji, kao svojevrsni motor proizvodnih snaga; »Über-Ništavilo« odnosi se na same granične situacije proizvedene u toj kontroli, na ontološke neizvjesnosti koje tek nejasno naziremo u današnjem trenutku. Ovaj esej pokušava odgovoriti na pitanje kako se ti »überi« prožimaju u stvaranju novih seksualnih identiteta u dvadeset i prvom stoljeću. Prvi dio eseja posebnu pažnju poklanja genezi biomoći kako ju je mapirao/la Paul Beatriz Preciado u svojem radu Testo Junkie: Sex, Drugs and Biopolitics in the Pharmacopornographic Era. Nakon kratkog prikaza geneze te vrste biomoći i kapitalizma dolazi se do ontološkog koncepta na kojem Preciado zasniva svoj argument o farmacijsko-pornografskom kapitalizmu. Radi se naime o orgazmičkoj sili koju on/a zove potentia gaudendi, koja se ne može kanalizirati, nije ni muško ni žensko, nema roda, koja prožima i animalno, pa i samo anorgansko, dakle, skoro da se radi o kozmičkoj orgazmičkoj sili. Drugi dio eseja postavlja pitanje o ontološkoj utemeljenost potentia gaudendi uspoređujući je s drugom fantazmom o djelovanju financijskog kapitalizma kako je prikazana u Martin Scorseseovom filmu The Wolf of Wall Street, s fokusom na analizu kako se sama performativnost ontološke neizvjesnosti uvijek nanovo vraća. Kritizirajući Preciado i njegovo/njeno čitanje Lacana, esej se bavi »Über-Ništavilom«, koje je, iako izgleda da se javlja na samom kraju u linearnom progresivnom slijedu »Über-Coca«, »Über-Sex«, »Über-Ništavilo«, prisutno od samih početaka.
