摘要：U radu se analiziraju promjene u hrvatskoj pravnoj terminologiji u dijakronijskoj perspektivi, s naglaskom na terminologiji kaznenog zakonodavstva, uvažavajući povijesni kontekst. Internacionalizmi i posuđenice iz kaznenih zakona koji su važili na teritoriju Republike Hrvatske u razdoblju od Austro-Ugarske Monarhije do danas uspoređeni su s hrvatskim rješenjima u Klaićevu Rječniku stranih riječi. Na temelju provedene terminološke analize, odnosno usporedbe pravnih naziva u starom i novom hrvatskome kaznenom zakonodavstvu, utvrđuje se da je u Klaićevu Rječniku stranih riječi kvalitetno obrađena glavnina zamijenjenih riječi koje su ujedno i pravni nazivi ili pak dijelovi sintagmi pravnih naziva (latinizmi, grecizmi, galicizmi, talijanizmi, turcizmi i anglizmi), dok zastupljenost rusizama i srbizama u rječniku nije zadovoljavajuća ni u izdanjima prije osamostaljenja Republike Hrvatske, ni u onima nakon osamostaljenja. Zaključuje se da je Klaićev Rječnik stranih riječi mogao biti svrhovito radno pomagalo u dugogodišnjem radu stručnih službi Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske i Odbora za zakonodavstvo Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske, koji su pripremali nove hrvatske kaznene zakone te ih terminološki uredili u skladu s hrvatskim jezičnim standardom.
关键词：Adolf Bratoljub Klaić; Rječnik stranih riječi; strane riječi; pravo; kazneno zakonodavstvo; pravno nazivlje; terminološke promjene
