摘要：U tekstu se razmatraju različiti modeli odlučivanja, prvi korišten u ekonomici, drugi u sociologiji. Neoklasični model polazi od pojedinca čije je djelovanje usmjereno maksimiziranju vlastitih interesa. Suprotno tome, sociolozi su preokupirani modelom aktera čiji su postupci određeni kolektivnim normama-i-vrijednostima. U oba slučaja, riječ je o nerealističnim koncepcijama. Središnja teza rada jest da je akterovo ponašanje (izbor) utemeljeno povezanošču instrumentalne i normativno-afektivne racionalnosti. Autor iznosi argumente u prilog takvog modela "ukorijenjene" racionalnosti.
