摘要:Teorija egalitarnog sindroma (TES) hrvatskog politologa i sociologa Josipa Županova (1923.-2004.) vjerojatno je najznačajniji teorijski prilog domaćoj sociologiji. Činjenicu kako TES, prvi put opisan 1970. godine, nikada nije sustavno operacionaliziran, odnosno empirijski provjeren, smatramo glavnim razlogom za postepeni gubitak interesa za TES, poglavito u istraživačkoj praksi domaćih društvenih znanosti. U ovome radu autori nastoje empirijski provjeriti Županovljevu višedimenzionalnu teoriju korištenjem konfirmacijske faktorske analize. Na temelju testiranja nekoliko modela strukture latentnog prostora egalitarnog sindroma autori predlažu dužu (27 čestica) i kraću (15 čestica) verziju Skale egalitarnog sindroma kao mjerni instrument pogodan za uporabu u širokom rasponu društvenih istraživanja. Uz zadovoljavajuće pristajanje modela prikupljenim podacima, rezultati provjere valjanosti predloženih kompozitnih indikatora potvrđuju njihovu korisnost. Predložena Skala egalitarnog sindroma omogućuje testiranje Županovljeve teorije čiju aktualnost – protivno nedavnoj kritici (Dolenec, 2014) – tek treba ispitati.