摘要：Mišicna aktivnost je cimbenik koji najbrže i u najvecoj mjeri može promijeniti aktivnost kardiovaskularnog sustava. Promjene kardiovaskularnih funkcija mijenjaju se u skladu s promjenom fizickog opterecenja do maksimuma. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razlike u dinamici središnjih i perifernih kardiovaskularnih parametara ovisno o funkcionalnoj pripremljenosti tijekom inkrementalne bicikl ergometrije. Svi ispitanici podvrgnuti su racunalnom stres testu vježbe na biciklu. Sudionici su podijeljeni u dvije podskupine: više i niže tjelesne izvedbe: ispitanici u podskupini A, koji su u mogucnosti obavljati opterecenje od 250W i više (pod-skupina A visoke tjelesne izvedbe); i ispitanici podskupine B, koji su bili u mogucnosti izvršiti opterecenje manje od 250 W (podskupina B niže tjelesne izvedbe). Korištena je racunalna EKG analiza sustava "Kaunas opterecenja" za stalno 12 - kanalno EKG snimanje i analize. Analizirana je frekvencija srca (HR). Neizravna mjerenja arterijskog krvnog tlaka (ABP) napravljena su na ruci sa sfigmomanometarom i manžetom standardne velicine na ruci prije, na kraju svake minute tijekom opterecenja i tijekom oporavka. Zasicenja kisikom (StO2) i protok krvi u mišicima (m. vastus lateralis) zabilježeni su bliskom infracrvenom spektroskopijom (NIRS). Tijekom postupnog inkrementalnog opterecenja do otkaza, razlike u funkcionalnoj pripremljenosti mogu se vidjeti samo tijekom pocetne faze vježbanja (doziranog opterecenja), ali kada opterecenje postaje subjektivno teško, odnosno u posljednjoj fazi ispitivanja (maksimalno opterecenje), razlike izmedu središnjih kardiovaskularnih funkcionalnih parametara nisu pronadene, dok su razlike izmedu perifernih kardiovaskularnih funkcionalnih parametara bile vidljive blizu maksimalnog opterecenja: povecanje opterecenja smanjilo je zasicenost kisikom i protok krvi u aktivnim mišicima.
关键词：opterecenje; kardiovaskularni sustav; središnji i periferni funkcionalni parametri
