摘要：Stanje okoline, njena zaštita i unapređivanje ili barem sprečavanje daljnje degradacije, postaju sve više područje interesa politike i političkih struktura na Zapadu kao i na Istoku. Sastanci na vrhu vodećih političara industrijskih zemalja zapadnog svijeta redovito imaju na agendi probleme zaštite okoline. Vodstvo SSSR-a već je prije dvije godine (1988) naznačilo redoslijed prioriteta: perestroika, pa zaštita okoline. Uspješno suprotstavljanje negativnim trendovima moguće je samo organiziranim djelovanjem društvenih zajednica, država, udruženih u regionalne, kontinentalne, ali i globalne zajednice. Ne potcjenjujući individualni, subjektivni doprinos u ponašanju koje pomaže zaštiti okoline, suvremena tehnološka civilizacija teži prema organiziranom pristupu. Organizirani pristup gospodarenju okolinom nazivamo strategijom: danas se zalažemo za tzv. treću generaciju strategija, koje se zasnivaju na integralnom planiranju razvoja i zaštite okoline, na holističkom principu, i na principu predviđanja mogućih posljedica i usmjeravanja razvoja. Jedan od pokušaja stvaranja sustavnog pristupa zaštiti i unapređivanju okoline u našoj zemlji zasniva se na razradi integralnog ekološkog, tehnološkog ekonomskog i sociološkog okvira, odnosno pristupa koji će biti sukladan predviđenim koncepcijama razvoja u Europskoj zajednici u slijedećem deceniju.
