摘要：Medicinska sociologija je kao posebna disciplina sociologije najviše javnih i akademskih priznanja, te financijske i organizacijske potpore, priskrbila istraživanjem socijalnih i profesionalnih relacija koje se razvijaju u odnosima liječnika i pacijenta. Sredinom ovog stoljeća taj je odnos tumačen kao čisti interpersonalni odnos. Razvojem bazičnih prirodnih znanosti, fizike, bilogije i kemije, te tehnološkom aplikacijom tih spoznaja, odnos liječnika i pacijenta postaje višestruko posredovan. Profesionalna uloga medicinske sestre mijenja se u skladu s tim tendencijama i odlikuje se sve izraženijim procesima alijenacije i depersonalizacije. U članku se analiziraju: 1. procesi alijenacije sestara i depersonalizacije pacijenata u bolnicama koje se još uvijek ne odlikuju visokim stupnjem biotehnologijske zasnovanosti procesa liječenja; 2. Promjene koje nastaju u organizaciji zdravstvene prakse i karakteru medicinskog znanja usvajanjem novih znanja i tehnologija; 3. Potrebe za novim pristupima istraživanju odnosa medicinska sestra - pacijent, liječnik - pacijent, te medicinska sestra - liječnik, a u kontekstu subjektiviziranja tehnologije i objektivizacije zdravstvenog osoblja. Koristeći Seemanovu klasifikaciju različitih stupnjeva alijenacije medicinskih sestara u istraživanju se pokazuje da već u toku sedamdesetih godina medicinske sestre doživljavaju u procesu rada: 1. Rutinizaciju svakodnevnih zadataka; 2. Parcijalizaciju uvida u ukupnost procesa liječenja; 3. Ritualizaciju formaliziranih svakodnevnih radnji; 4. Izolaciju u odnosu na skupinu s kojom rade; Rezultat je tih procesa izražen gubitak socijalnog identiteta i profesionalne odgovornosti. Svi ti doživljaji karakteristični su za početnu fazu uvođenja visokih tehnologija u poslove koji se obavljaju sa ljudima. Zbog toga se može zaključiti da je današnji položaj liječnika u bio-tehnologiziranoj zdravstvenoj zaštiti anticipiran položajem medicinskih sestara. Obje profesionalne skupine doživljavaju promjenu socijalne pozicije od statusa subjekta medicinske prakse u status deperonaliziranih sredstava strojne ili kibernetičke obrade pacijenata. Ti procesi zahtijevaju od medicinske sociologije da promijeni i paradigmu na osnovi koje je analizirala odnos liječnika i pacijenta, i epistemu na osnovi koje je prihvaćala bio-medicinski model medicine.
