摘要：Ovaj rad reinterpretirajući nalaze većeg broja istraživanja odnosa mladih prema radu ukazuje na potrebu kritičkog promišljanja pronađenih dominantnih opredijeljenosti za »orijentaciju prema samoaktualizaciji«. Autorica se zalaže za djelomično napuštanje uobičajenog postupka pri istraživanju radnih vrijednosti suprotstavljajući mu jedan »dubinski« pristup, odnosno, umjesto ustanovljavanja hijerarhije među različitim vrijednostima — zasebno razmatranje pojedinih orijentacija prema radu. Upravo u ovom smislu se u tekstu traga za značenjem kategorija samoaktualizacije u radu i konstatira potvrđenost pretpostavke o aspirativnom karakteru samoaktualizacije. Naime, očiti raskorak između onoga što mladi žele i mogu postići u radu kojeg obavljaju vodi s obzirom na raskorak potreba i mogućnosti prema negodovanju, to jest preferiranju intrinzičnih radnih vrijednosti možemo shvatiti kao svojevrsni apel mlade generacije za promjenu društvenih uvjeta. U ovom kontekstu intrinzične radne vrijednosti imaju funkciju kritike postojećeg.
