摘要：Slučaj novih tehnologija, posebno onih baziranih na primjeni mikroelektronike kao najizravnije povezanih s pitanjima organizacije i upravljanja, razmatra se u svjetlu temeljnih društvenih odrednica ustrojstva proizvodnje. Pokazuje se kako i za nove tehnologije važe osnovne karakteristike koje su svojstvene proizvodnim sredstvima i postupcima što nastaju kao proizvodne snage kapitala. Ta društvena osnova s jedne se strane pokazuje kao činilac usporavanja proizvodnih inovacija, a s druge se pokazuje kako kapitalski 'motivi' relativnog viška vrijednosti i kontrole nad radnim procesom oblikuju i tehnologijske solucije. Konfrontirajući ta formalna društvena svojstva tehnologije s mogućnostima koje ona latentno pruža neotuđenom, neposredno društvenom ustrojstvu proizvodnje, ukazuje se na usku povezanost razmatranja na razini radnih mjesta, organizacije i globalnih društvenih odnosa. Iz tog kontrasta također se izvode protuslovne tendencije u stupnju bogatstva proizvodnih zadataka, u komunikacijskom integriranju proizvodnih sistema, te u određivanju i provođenju fleksibilnosti tih sistema. Temeljni zaključak je kako društveni fenomeni vezani uz nove tehnologije nisu ni po čemu određeni tim tehnologijama, već su i ove sa svoje strane prilagođene postojećim kapitalskim odnosima, što se u posebnim znanostima lako izokreće u tehnologijski determinizam.
