摘要：U ovom radu autor odgovarajući na pitanje: »Što su to nove tehnologije?« upozorava da pojam nove tehnologije ne treba shvatiti kao isključivo puku tehničku inovaciju, nego i kao organizacionu inovaciju koja je utemeljena na tzv. »intelektualnoj tehnologiji«. Tako se nove tehnologije, po autorovom mišljenju, moraju promatrati i kao nove proizvodne metode koje se sastoje iz kombinacije organizacijskih postupaka i tehnoloških odluka. Novi tipovi proizvodnje imanentno iz vlastite strukture uvjetuju decentralizaciju koja mijenja raspored tehnološke moći što na duži rok vodi etabliranju samoupravljanja u proizvodnji. Međutim, totalna disperzija tehnološke moći neće, barem uskoro, biti moguća pa tako ako se moć unutar radne organizacije bude temeljila samo na strukturalno-funkcionalnim parametrima postoji realna opasnost da se takova preraspodjela moći kao socijalna navika počne širiti i delegatskim sistemom i izvan radne organizacije.
