摘要：Osnovnu temu rada čini ispitivanje zadatka intelektualca (i mogućnosti ispunjenja tog zadatka) da neprestano pokušava kritički transcendirati postojeće, bez pristajanja na apologiju datog. No i u suvremenim društvima intelektualci, koji taj zadatak uzimaju kao svoj, nerijetko su proglašavani hereticima i time smješteni na društvenu marginu. Takav položaj mogu prije svega zahvaliti političkim pragmatičarima, braniteljima vladajućih ideologija, koji su glavni nosioci konzervativnog pogleda na svijet. Centralna je teza rada da ograničavanje slobodnog izražavanja mišljenja znači sužavanje područja ljudskosti, a da visina praga tolerancije za kritiku može biti jedan od pokazatelja postignutog civilizacijskog nivoa određenog društva.
