摘要：Rad je bio usmjeren na istraživanje mogućnosti primjene pripremljenog modela relativno autonomnih radnih grupa u strojnoj obradi dijelova. Iz istraživanja proizlazi da je uz rješenje određenih tehničkih, sociološko-psiholoških i ekonomskih problema, primjena relativno autonomnih grupa moguća u strojnoj obradi dijelova, i da se grupna proizvodnja može s uspjehom primijeniti i u slučajevima kada proizvodni sistem ima različite proizvodne prostorne strukture (u konkretnom slučaju: grupe po svrsi i grupe po vrsti obrade), bez obzira na relativno nisku autonomiju dispozitivnim djelatnostima, štoviše, primjena je poželjna jer grupna proizvodnja u cjelini vrlo efikasno funkcionira i pridonosi povećanju efikasnosti sistema, povećanju kvalitete rada, povećanju radnog zadovoljstva i omogućava puteni povećane participacije neposredni utjecaj sudionika na tokove proizvodnje, informacija i odlučivanja, dakako pod pretpostavkom uklanjanja prije spomenutih prepreka.
