摘要：U radu su opisani organizacijski problemi nastali pri uvođenju relativno autonomnih grupa u proizvodnju. Istraživanje je obavljeno pri prestruktuiranju proizvodnog sistema u kojem prevladava strojna obrada, a koji je bio klasično struktuiran, strogo u grupe po vrsti obrade. Pokazana je mogućnost primjene grupne-radne strukture, u proizvodnom sistemu u kojem se istovremeno javljaju dvije različite proizvodne prostorne strukture, grupe po vrsti obrade i grupe po svrsi To može značajno doprinijeti proširenju područja relativno autonomnih grupa u realnim proizvodnim sistemima. Prikazane su organizacijske pretpostavke koje mogu pospješiti proširenje dispozicijskih djelatnosti radnika, kao što su krugovi planiranja i krugovi kvalitete, kao i motivaciju radnika u grupi, razvojem specifičnog sistema operativnog planiranja. Potegnuti efekti u grupnoj proizvodnji skraćenje su prosječnog ciklusa proizvodnje za 65% i smanjenje prosječnog škarta sa 11,3% na 2,73%. Ukazano je na dalje pravce istraživanja utjecaja veličine grupe, unutarnje strukture grupe itd, na efikasnost rada i na međuljudske odnose kao i na produbljivanje samoupravnih odnosa u kolektivu.
