摘要：Rad pruža osvrt na povijest preventivne konzervacije, od primjera primjene mjera prevencije u zaštiti vrijednih predmeta ili objekata, do definiranja preventivne konzervacije u smislu prakse i aktivnosti i razvoja metodologije upravljanja rizikom za kulturno nasljeđe. Ova metodologija je nastala kao rezultat razvoja holističkog pristupa u području konzervacije i usredotočenosti na očuvanje vrijednosti umjesto materijalnog vida kulturnog nasljeđa, kao i nedovoljno usmjerenih sredstava za potrebe zaštite. Ovaj rad bavi se pokretačkim načelima i metodologijom preventivne konzervacije i njenom ulogom u kontekstu zaštite nasljeđa. Autorica navodi razloge zašto pristup donošenju odluka, zasnovanom na konceptu rizika, u području preventivne konzervacije omogućuje optimizaciju raspodjele sredstava za konzervaciju muzejske, arhivske i knjižnične građe. Rad ukazuje na inovativni pristup preventivnoj konzervaciji kao temelju za strateško i sustavno planiranje očuvanja kulturnog nasljeđa koje polazi od načela održivog razvoja.
