摘要：U radu se donose rezultati istraživanja provedenoga s ciljem utvrđivanja razine poznavanja pravopisa učenika osnovne škole od petoga do osmoga razreda s posebnim naglaskom na pravilnom/pogrešnom pisanju glasova č, ć, dž i đ te glasovnih skupova ije i je. Želi se utvrditi u čemu (u kojim riječima) učenici najviše griješe i ustanoviti smanjuje li se broj pogrešaka na višim obrazovnim stupnjevima. Polazi se od pretpostavke da se pogreške u višim razredima postupno smanjuju. Istraživanje smo proveli u ožujku i travnju 2008. godine u Osnovnoj školi Srinjine u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Da bismo utvrdili razinu poznavanja pravopisa, pripremili smo test i diktat. Učenike nismo vremenski ograničavali u pisanju. Test je rješavalo pedeset i devet učenika: osamnaest učenika petoga razreda, trinaest učenika šestoga i po četrnaest učenika sedmoga i osmoga razreda. Diktat je pisalo pedeset i četiri učenika: sedamnaest petaša, jedanaest šestaša, dvanaest sedmaša i četrnaest osmaša. Najviše pogrešaka čine učenici petoga razreda, zatim učenici šestoga i osmoga razreda, a najmanje griješe učenici sedmoga razreda. Dakle, smanjuje se broj pogrešaka na višim obrazovnim stupnjevima, iako osmaši rade više pogrešaka od sedmaša, ali zabrinjava činjenica da je relativno velik postotak pogrešaka u svim razredima i u svim područjima upotrebe glasova č, ć, dž i đ te glasovnih skupova ije i je. Učenici najviše griješe u riječima u kojima jat alternira. U tom se području najslabije smanjuje postotak pogrešaka povećanjem obrazovnog stupnja učenika. Smatramo da bi se toj problematici trebalo posvetiti znatno više pozornosti u nastavi hrvatskoga jezika nego što je to aktualnim programom predviđeno.
