出版社：Hrvatsko pedagoško-književni zbor, ogranak Split i Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
摘要：Cilj je ovoga rada bio istražiti koji važni čimbenici u organizacijskoj klimi, kulturi, sustavima i strukturama utječu na aktivnost pojedinca u procesu učenja. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 85 učitelja iz 14 osnovnih škola Primorsko-goranske županije. Primijenjena Skala dimenzija organizacije koja uči i organizacijskih ishoda skraćena je i adaptirana inačica A forme Upitnika o dimenzijama organizacije koja uči (Marsick i Watkins, 2003). Ova skala mjeri sedam dimenzija organizacije koja uči na individualnoj, timskoj i organizacijskoj razini te također financijske rezultate i rezultate učenja kao dio skale organizacijskih ishoda. Učitelji su najviše procjene dali na organizacijskoj razini i to na dimenziji osiguravanje strateškog vodstva za učenje, a najniže na individualnoj razini, te unutar nje na dimenziji promicanje propitivanja i dijaloga. Korelacijske analize su pokazale značajne pozitivne korelacije između svih sedam dimenzija organizacije koja uči. Utvrđeno je da s povećanjem životne dobi dolazi do značajnog povećanja timskog učenja i suradnje, te da je osnaživanje ljudi prema zajedničkoj viziji najjače u najmanjim sredinama. Rezultati istraživanja upućuju na to da je za organizacijsku kulturu i kvalitetu učenja od posebne važnosti izgradnja internoga sustava kvalitete koji će omogućiti učinkovite procese institucijskog samovrednovanja te spremnost na ulaganje napora za poboljšanjem vlastite prakse.
关键词：kvaliteta; organizacija koja uči; profesionalni razvoj; samovrednovanje; učitelji.
