摘要：Rad je usmjeren na sintaktički razvoj u razdoblju kasnoga jezičnog razvoja, tj. nakon šeste godine u okviru reformulacijskoga pristupa. Reformulacija je teorijski pristup koji teži rasvjetljavanju pitanja kako djeca transformiraju iskaze kojima su izložena u svojemu ulaznom jeziku u iskaze koje sama proizvode. U ovome radu analizira se reformulacija odnosnih rečenica primjenom metode prepričavanja priče. Ukupno je bilo uključeno 90 djece iz triju dobnih skupina: 6, 10 i 14 godina. Uz kvantitativnu analizu, odnosno frekvenciju reformulacije odnosnih rečenica, provedena je i kvalitativna analiza s obzirom na vrstu provedene refromulacijske procedure. Rezultati pokazuju da djeca u dobi od 10 i 14 godina reformuliraju značajno više odnosnih rečenica odnosnom rečenicom nego djeca u dobi od šest godina. Iste dobne skupine proizvele su i više semantički podudarnih parafraza, što upućuje na napredovanje u njihovoj sposobnosti usklađivanja semantike i sintakse u konstrukcijama odnosnih rečenica.
