摘要：Ujesen 1943., nakon talijanske kapitulacije, na prostoru istočnoga Jadrana i zaleđa otvaraju se nove bojišnice na kojima njemačke okupacijske snage pokušavaju istisnuti partizanske postrojbe koje su iskoristile vakuum nakon talijanske kapitulacije. Uslijed njemačkih prodora stanovništvo Dalmacije povlači se uz pomoć partizanskih postrojbi do otoka Visa, a odatle, uz pristanak britanskih Saveznika, u južnu Italiju. Zbog velikoga broja izbjegloga pučanstva prihvat na Apeninskom poluotoku pokazat će se nedovoljnim, pa će se zbjegovi tijekom prve polovine 1944. upućivati u Egipat. Oko sedam tisuća osoba bit će zadržano u izbjegličkim logorima u južnoj Italiji, gdje će ostati do repatrijacije u domovinu, koja je završila u ožujku 1945. godine. U radu se na temelju izvorne građe analiziraju svi aspekti tih događaja. U prvom se redu prate aktivnosti oko dolaska i smještaja izbjeglica, njihova prijevoza u Egipat i povratka u domovinu. Problem zbjegova stavlja se u vojni i politički kontekst, analizirajući ulogu partizanskoga pokreta i Komunističke partije u dodirima s britanskim Saveznicima kao i s pristašama kralja Petra II. Karađorđevića, koji također djeluju u Italiji. Posebna se pozornost usmjerava analizi “svakodnevice” u izbjegličkim logorima, gdje se isprepleću politički utjecaji, teški životni uvjeti, borba za preživljavanje i želja za povratkom u domovinu.
