摘要：Stefan George napisao je stih: »Nijedna stvar ne može biti tamo gdje riječ nedostaje«. Mišljenje jezika Brune Liebrucksa (1911.–1986.) može se shvatiti kao filozofija ovoga stiha. Ona naširoko – primjerice, u opsežnim komentarima Herdera, Humboldta, Kanta, Hegela i drugih filozofa – kruži oko misli da za čovjeka ne postoji ništa izvan jezika. O nečemu saznajemo samo unutar jezika. Liebrucks proširuje ovu misao na središnju disciplinu filozofije, logiku, pri čemu kaže: »Samo unutar pojma ima nečega što egzistira izvan pojma«. Zbornik radova o kojemu ovdje raspravljamo fokusira se – s afirmativnim, apologetskim, ali i kritičkim pogledom i namjerom – na ovu fundamentalnofilozofijsku tezu i njezinu relevantnost za sve filozofijske discipline. Naime, ako ta teza stoji, ispostavlja se da se scena u logici, spoznajnoj teoriji, etici, estetici i drugim dijelovima filozofije u potpunosti mijenja, odnosno mora je se promatrati i razumijevati drugačije nego do sada. Stoga veliko pitanje glasi: radi li se u Liebrucksovu naporu pojma doista o uspješnom dokazu revolucija načina mišljenja ili pak o jednoj restituciji izazvanoj prenaprezanjem pojma jezika – restituciji davno prošlih (ako ikad uopće podijeljenih) pogleda na jezik i svijet koje mi danas ne smatramo (ili više ne smatramo) istinitima.
