摘要：Autor objavljuje 25 dosad neobrađenih i u znanosti slabo poznatih reljefa rimskih sarkofaga iz Istre nađenih većinom na gradskim i prigradskim područjima Pule i Poreča. Uglavnom pripadaju jednostavnoj grupi s prikazima genija, ali i tipovima sarkofaga klasične i ranokršćanske ikonografije. Autor ih smatra djelima provincijalne umjetnosti važnim po simbiozi istočnjačke i zapadnjačke likovne kulture unutar stvaralaštva rimske države 2. i 3. stoljeća. Naglašava značaj te skupine spomenika unutar inventara klasične skulpture na Jadranu, stavljajući ih u kontekst starorimskih običaja ukopavanja mrtvaca. Iz tog izvlači osobitosti niza motiva i tema što tumače narav romanizacije istarskog poluotoka i vezanost uz opća strujanja kultumih i umjetničkih shvaćanja carskog razdoblja.
