摘要：Predmet ove analize je nedovoljno poznata slikarska dionica Ede Kovačevića iz razdoblja pedesetih i šezdesetih godina, koja dosad nije bila primjereno valorizirana i prepoznata kao doprinos ranog poslijeratnog osuvremenjavanja likovnog vokabulara. Riječ je slikarovu velikom razdoblju likovnih okušavanja kojima je ostvario autentičnu redukciju forme, sintezu forme i boje, te uspostavio rafiniranu i prepoznatljivu harmonijsku ljestvicu utišanog kolorita kojom gradi sliku. Analiza prati razoj njegova modernističkog izraza od najranije manifestacije reduciranog jezika na slici Slikar-Autoportret, iz 1948. godine, pa do dekompozicija s jakim aluzivnim i znakovitim konotacijama krajem šezdesetih godina.
关键词：Edo Kovačević; slikarstvo; pedesete i šezdesete godine 20; st;; modernizam; kolorizam; intimizam; dekompozicija slike
