摘要：Arbitražni postupak u rimskome pravu završava arbitrovom odlukom, no funkcija i smisao arbitraže nastaju tek njezinim ostvarivanjem. Najraširenije vrste arbitraža u rimskome pravu bile su ili isključivo ili prevladavajuće privatni postupci koji su završavali arbitrovom odlukom koja nije bila ostvariva prisilom rimske države. Budući da je arbitrova odluka u rimskome pravu sve do 530. godine bila pravno nesankcionirana kategorija, u arbitražnoj praksi razvio se niz mehanizama kojima se posrednim putem postizala vezanost stranaka odlukom arbitra. Time se ujedno na različite načine postizao i temeljni smisao arbitraže u rimskom pravu. U ovome se radu ovisno o pojedinoj vrsti arbitraže rimskoga prava (boni viri i ex compromisso) analizira način ostvarivanja arbitrove odluke.
关键词：arbitraža; arbitar; arbitražna odluka; rimsko pravo
