摘要：Stvarna prava u pravilu ne zastarijevaju. Iznimno, pravo stvarne služnosti prestaje zastarom, a opterećenik na raspolaganju ima tužbu na utvrđenje, kojom će postići brisanje stvarne služnosti iz zemljišne knjige. S druge strane, na zastaru tražbine dužnik se u pravilu poziva tako da istakne prigovor u kondemnatornoj parnici koju pokrene vjerovnik. O mogućnosti da dužnik istu svrhu postigne tužbom za utvrđenje u domaćoj literaturi gotovo da nije bilo spomena. U poredbenom pravu takvu je mogućnost široko razmatrala kako pravna znanost tako i sudska praksa. U ovom radu iznose se relevantna poredbena iskustva, kao i stajalište domaće literature, kako bi se odgovorilo na pitanja može li se u okviru hrvatskog građanskog postupka podnijeti tužba kojom bi se utvrđivala zastara tražbine, kakav bi trebao biti njezin predmet, kada se može smatrati da za njezino podnošenje postoji pravni interes te koje su pravne posljedice usvajanja takvog tužbenog zahtjeva.
关键词：zastara; utvrđenje zastare; tužba za utvrđenje zastare
