出版社:Ekonomski institut Tuzla, JCEA Zagreb, DAEB, IEP Beograda, feam Bukurest
摘要:Prilikom podizanja novog voćnjaka, proizvođaču su na raspolaganju različiti koncepti sadnje. Na sjevernom području Bosne i Hercegovine se najčešče koristi konvencionalni pristup u sadnji voća. Promjene na svjetskom tržištu nastale na osnovu zahtjeva za ekološki prihvatljiv kvalitetnim proizvodima i kontuiniranosti isporuke ustanovile su potrebu za integralnom proizvodnjom voća koja može zadovoljiti zahtjeve tržišta. Integralna proizvodnja kao noviji koncept proizvodnje voća (IPV) se definiše kao ekonomična proizvodnja voća visokog kvaliteta, koja daje prioritet ekološki sigurnijim metodama, koje minimiziraju neželjene strane uticaje i primjenu hemikalija, sa ciljem povećanja zaštite životne okoline i zdravlja čovjeka. Da bi se donijela konačna odluka o izboru načina sadnje za potrebe novog investicionog ulaganja u ovome radu se vrši analize osjetljivosti. Investicioni projekti zasada (1000, 2000 i 3000 sadnica po hektaru) integralne proizvodnje šljive (Stanley) se posmatraju u periodu od 25 godina uz promjenu cijene i proizvodnje u iznosu od ± 30%. Analiza osjetljivosti je rađena na osnovi neto sadašnje vrijednosti (NSV) i interne stope rentabilnosti (IRR). Na osnovu dobivenih rezultata analize osjetljivosti daje se preporuka da je varijanta sadnje od 1000 sadnica po hektaru kod posmatranih investicionih projekata najbolja alternativa za sadnju novog voćnjaka.