出版社：Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb
摘要：Empatija i suosjećanje pripadaju središnjim temama suvremene psihologije i psihoterapije, dok je milosrđe jedan od središnjih biblijskih pojmova, no i aktualna stvarnost u suvremenom teološkom govoru. U ovom radu, stoga, želimo obraditi te značajne i aktualne stvarnosti. Cilj rada je prikazati bitne oznake empatije i suosjećanja iz psihološke perspektive, odnosno milosrđa iz biblijsko-teološkog vida te ukazati na komplementarnosti, ali i posebnosti tih triju stvarnosti. U prvom poglavlju obrađuju se pojmovna pojašnjenja u kojima se analizira značenje empatije i suosjećanja s jedne strane, te milosrđa s druge strane. U drugom poglavlju analizira se pitanje izvorišta empatije i milosrđa. S obzirom na empatiju dolazimo do zaključka da je njezino izvorište neurološke, iskustvene i interpersonalne naravi. Izvorište milosrđa je prije svega u Bogu, no i čovjek je, u perspektivi kršćanske vjere, također sposoban za milosrđe. U posljednjem poglavlju obrađuju se empatija, suosjećanje i samo-suosjećanje, odnosno milosrđe u svojem bitno interpersonalnom i relacijskom vidu. Za mogućnost kvalitetnog empatijskog i suosjećajnog odnosa prema drugom, preduvjet je stabilan odnos prema samom sebi. Milosrđe se također ostvaruje u odnosu prema drugomu i usko je vezano uz ljubav prema drugomu, ali i uz ljubav prema Bogu i prema samom sebi.
