出版社:Sveučilište u Rijeci, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Opatija
摘要:U uvjetima sve veće konkurencije na tržištu, proces samo-ocjenjivanja je jedan od najvećih izazova za menadžere poduzeća i drugih organizacija. Spomenuti proces oslikava bit benchmarking-a: vidi što drugi rade da bi postao najbolji. Složenost i značaj definiranja kvalitete u turizmu nameće potrebu stalnog praćenja tržišnih trendova, iz čega proizlazi i neophodnost stalne usporedbe sa najboljim konkurentima na globaliziranom turističkom tržištu. Uvid u raspoloživu literaturu pokazuje da se benchmarking modeli u turizmu mogu svrstati u dvije glavne grupe: hotelski modeli i destinacijski modeli, koji su predmet ovog rada. Kontinuirano praćenje percepcije turista o performansama turističkih destinacija ima važnu ulogu u ocjeni i međusobnom uspoređivanju destinacija i kvalitete njihove ponude koju plasiraju na tržištu. U skladu sa tim, u radu je naglasak stavljen na metode benchmarking-a zasnovane na praćenju i mjerenju zadovoljstva turista, kao bitnog instrumenta za upravljanje potpunom kvalitetom turističkih destinacija.