摘要：U ovom radu razmatraju se pravna narav i pretpostavke priznanja duga kojim se prekida zastara (čl. 240. ZOO-a). Njegova pravna narav proizlazi iz zaštite vjerovnikova povjerenja da će dužnik ispuniti svoju obvezu. Zbog povjerenja u dužnikovo ispunjenje vjerovnik može propustiti pravodobno poduzeti radnje pred nadležnim tijelima i spriječiti nastup zastare. Pretpostavke takvog priznanja duga su da je dužnik očitovao vjerovniku svoju svijest o postojanju određenog ili odredivog duga, bez dodatnih kvalifikacija koje bi ispunjenje dovele u sumnju. Takvo priznanje dovodi do prekida zastare te može poslužiti kao dokaz u sudskom postupku.
