摘要：Ovim se radom odstupanje Šulekovog Ustava od uobičajenog pravnog diskursa dovodi u odnos s ulogom koju je tekst imao u konstrukciji pojma hrvatske nacionalnosti. Konstitucija je proizvod nekoliko drugotnih modelativnih sustava zbog predviđene recepcije teksta i ugradnje prava u kulturu. Usporedno s ostalim nacionalnim kulturama u Monarhiji, pravno osnaženom kulturom se nastojalo ujediniti zajednice na ovim prostorima, što je postupak koji se pokušava sagledati kroz nekoliko aspekata teksta. Aspekti Konstitucije međusobno su povezani zbog nemogućnosti isključivog razlikovanja izraza i sadržaja u drugotnim modelativnim sustavima. Transkulturni aspekt prikazuje zamišljeni osnutak prava u “pučkoj razboritosti” koja je retoričkim sredstvima prikazana neovisnom o onim kulturama što se nastoje zamijeniti modernom pravnom kulturom. Kulturni aspekt sadrži značenja bitna za tvorbu nacionalnog identiteta. S obzirom na jezik i recepciju teksta, mogu se uočiti pripovjedno-povijesni i indikativno-normativni aspekti. Pripovjedno-povijesni aspekt se sastoji od pravila pripovijedanja i posredovanja povijesnog iskustva, a sadrži pripovjedača i potencijalne ili uzorne junake. Cilj ovog dijela Konstitucije je bio osigurati da buduća pravna kultura ne bude suviše udaljena od svojih primatelja, te da se prihvatljivo uvedu pravne norme. Norme i indikativni opisi dani su posljednjim aspektom.
关键词：dekonstrukcija “razboritosti”; drugotni modelativni sustavi; kultura prava; pojam nacije; recepcija kulture; Šulekov Ustav
