摘要：U jetri krmača izmjerena je koncentracija klenbuterola, β2 adrenergičkog agonista, 0., 7., 14. i 21. dana nakon što im se prestala davati doza klenbuterola. Za određivanje klenbuterola primijenjena je imunoenzimska metoda (ELISA). Točnost je metode ve}a od 80 %, dok su vrijednosti relativne standardne devijacije (RSD) manje od 10 % za svako pojedinačno mjerenje uzorka kojemu je dodano 0,5, 2 ili 5 ng/g klenbuterola. Rezultati upućuju na to da se više od 80 % klenbuterola u jetri razgrađuje tijekom prvih 7 dana nakon prestanka davanja. Potrebno je više od 14 dana da bi koncentracija klenbuterola pala ispod maksimalno dopuštene razine od 0,5 ng/g. Maseni udjel klenbuterola u jetri (0,22 ng/g), izmjerena 21. dana nakon prestanka davanja, još je uvijek na razini koja se može odrediti, što pokazuje perzistentnost ostataka klenbuterola u jetri kao jestivom tkivu i može predstavljati rizik za zdravlje potrošača.
