摘要：Rad obuhvaća osobe koje su uključene u stvaranje i izradu djela ili su predmet djela. S osobom koja je ustanovila ili prisvojila više bibliografskih identiteta, pseudonima ili oblika imena može se postupiti dvojako: kao sa zasebnim personama s autoriziranim oblikom za svaku personu i dodatnim nadziranim pristupnicama za neusvojene oblike imena ili kao s jednom personom za pojedinca koja postaje autorizirani oblik, a s imenima ostalih persona postupa se kao s neusvojenim oblicima imena pojedinca. Heteronimi, izrazi preuzeti iz lingvistike, prikazuju se na različitim primjerima poput stvaratelja Fernanda Pessoe koji je ustanovio preko sedamdeset bibliografskih identiteta s vlastitim fizičkim izgledom, biografijom i različitim stilovima pisanja, i kod nas najpoznatije Olje Savičević-Ivančević. Za razliku od pseudonima koji je samo izmišljeno ime pisca, heteronim, osim imena, mijenja i karakter i osobine osobe. Egzonimi i endonimi, izrazi preuzeti iz etnolingvistike, prikazuju se na primjerima nadziranih pristupnica za ime entiteta osoba i za ime entiteta mjesto. Prikazuje se odnos pojedinih nacionalnih knjižnica u svijetu i u Hrvatskoj prema uporabi više imena za istog stvaratelja i odnos prema egzonimima i endonimima. Navode se i primjeri autoriziranih podataka za naslove izrađenih na nacionalnim jezicima i na latinskom jeziku u svjetskim nacionalnim knjižnicama.
