摘要：Zelena pismenost predstavlja sposobnost razumijevanja utjecaja čovjekovih odluka i radnji na okoliš kroz širenje svijesti o održivom razvoju i poticanju kritičkog mišljenja. Zadatak joj je mijenjati ponašanje pojedinca, ali i čitavih institucija. Premda je zelena pismenost definirana još ranih 1990-ih, u isto vrijeme kada nastaje i pokret zelene knjižnice, danas je njezin značaj veći nego ikad. Knjižnice kao dinamične institucije koje prate trendove razvoja te pružaju širok spektar informacija i usluga od početka su prepoznavale važnost ekologije i održivog razvoja. Stoga su logično polazište opismenjavanja svojih korisnika. Rad ima za cilj predstaviti zelenu pismenost u kontekstu informacijske pismenosti i definirati njezinu ulogu u razvoju knjižnica, a napose informacijskih službi koje predstavljaju središnje mjesto obrazovanja i informiranja korisnika te promicatelja novih usluga i aktivnosti u svakoj knjižnici. Donosi se pregled važnijih ekoloških projekata povezanih s edukacijom korisnika u hrvatskim knjižnicama.
