摘要：Uključenost učenika predstavlja značajnu odrednicu kvalitete obrazovnih ishoda te je važno ispitati moguće mehanizme koji utječu na uključenost učenika u učenje. U ovom je istraživanju cilj bio ispitati uključenost u specifičnom kontekstu učenja kemije te njezinu povezanost s motivacijskim i epistemičkim uvjerenjima. Konkretno, ispitan je doprinos subjektivne vrijednosti kemije, samoefikasnosti u kemiji, samoefikasnosti u samoregulaciji i epistemičkih uvjerenja u objašnjavanju individualnih razlika u kognitivnoj, bihevioralnoj i emocionalnoj uključenosti učenika na nastavi kemije. Također je ispitana medijatorna uloga motivacijskih uvjerenja u odnosu između epistemičkih uvjerenja i uključenosti. U istraživanju je sudjelovalo 346 učenika opće gimnazije. Učenici su ispunjavali skale uključenosti, subjektivne vrijednosti, samoefikasnosti, samoefikasnosti u samoregulaciji učenja i epistemičkih uvjerenja (evaluacija i nedvojbenost). Regresijskim je jednadžbama objašnjen značajan dio varijance svih dimenzija uključenosti u nastavu i učenje kemije. Dobiveni su slični obrasci povezanosti kognitivne, bihevioralne i ugodne emocionalne uključenosti s motivacijskim i epistemičkim uvjerenjima, dok neugodna emocionalna uključenost pokazuje drugačije obrasce povezanosti. Subjektivna vrijednost i samoefikasnost u samoregulaciji učenja pokazali su se kao značajni prediktori kognitivne i bihevioralne uključenosti, dok ugodnu emocionalnu uključenost predviđaju još i uvjerenja o evaluaciji. Samoefikasnost i nedvojbenost značajno predviđaju neugodnu emocionalnu uključenost. Rezultati medijacijskih analiza upućuju na to da su sve testirane povezanosti epistemičkih uvjerenja i pojedinih dimenzija uključenosti ili potpuno ili djelomično posredovane motivacijskim uvjerenjima. Kao ključni medijator u povezanostima epistemičkih uvjerenja s kognitivnom, bihevioralnom i ugodnom emocionalnom uključenosti izdvojila se subjektivna vrijednost kemije, a u odnosu s neugodnom emocionalnom uključenosti samoefikasnost u kemiji.
