摘要：Tijekom prošlosti se osobama oboljelima od epilepsije, ali bez pravih znanstvenih saznanja, ograničavalo sudjelovanje u tjelesnim aktivnostima što je rezultiralo time da su osobe s epilepsijom bile češće u lošijem zdravstvenom stanju nego opća populacija. Provedena su brojna istraživanja i većina se slažu oko toga da je redovita tjelesna aktivnost kod osoba s epilepsijom neuroprotekivna i ima antiepileptogenični efekt. Tjelesni, psihički i psihosocijalni benefiti sudjelovanja u tjelesnoj aktivnosti nadilaze svaki teoretski i demonstrirani rizik. Međunarodna liga za borbu protiv epilepsije je izdala smjernice koje se tiču sudjelovanja osoba s epilepsijom u sportskim aktivnostima. Sportske discipline podijeljene u 3 kategorije ovisno o potencijalnom riziku ozlijede ili smrti, a uzimaju se u obzir i sve bitne karakteristike epilepsije kao bolesti. Odluka o bavljenju određenom sportskom disciplinama mora biti strogo individualna. Pokušava se osobe uključiti u tjelesnu aktivnost, ali pazeći na njihovu sigurnost i sigurnost drugih. Prijedlozi su primjenjivi za vrhunski i amaterski sport kao i za sve dobne skupine. Odluka o sudjelovanju u određenoj vrsti tjelesne aktivnosti mora biti utemeljena na vaganju između benefita i rizika bavljenja ljudi s epilepsijom tjelesnom aktivnošću. S nešto malo iznimaka, većina športskih disciplina je sigurna za ljude s epilepsijom uz posebnu pozornost na adekvatnu kontrolu epileptičkih napadaja, kontrolu uzimanja anitepileptičke terapije, ali i pripremu obitelji i trenera na potencijalne rizike povezane s tjelesnom aktivnosti. Obiteljski liječnici, neurolozi i pedijatri moraju podupirati redovitu tjelesnu aktivnost te informirati osobu s epilepsijom, obitelj i skrbnike o prednostima povezanima s bavljenjem tjelesnom aktivnošću.
关键词：epilepsija; tjelesna aktivnost; osobe s epilepsijom
