出版社：Hrvatsko pedagoško-književni zbor, ogranak Split i Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
摘要：Znanstveno-istraživačko bavljenje strategijama učenja jezika, sporadično u 1970-im i 1980-im godinama, doživjelo je svoj vrhunac krajem 20. stoljeća, no od tada je znanstveni interes za ovo područje ponovno oslabio. Zatišje se može pripisati brojnim teorijskim i definicijskim nejasnoćama. S druge strane, nekadašnje zanimanje praktičara za strategije učenja jezika ni danas ne opada. Stoga ovaj rad tematizira teorijsku podlogu strategija učenja jezika kao osnovnu pretpostavku za njihovo znanstveno utemeljeno istraživanje u nastavnoj praksi stranih jezika. U prvom se dijelu rada uvidom u odabrane modele strategija učenja jezika analizira mogućnost stvaranja čvrstoga teorijskog polazišta, dok se u drugom dijelu problematizira njihovo terminološko i definicijsko određenje. Elaboriranjem ključnih problema nastoji se ukazati na nužnost njihova intra- i interdisciplinarnoga rješavanja kako bi empirijsko istraživanje imalo teorijsku podlogu te ponudilo znanstveno utemeljene pedagoške implikacije.
