摘要：Štednja se formira iz novčanih sredstava dobivenih ograničavanjem, odnosno odgađanjem potrošnje. S ciljem ostvarenja kamate, kao naknade za njihovo pozajmljivanje, ona se ulažu u institucije registrirane za obavljanje poslova financijskog posredovanja. Napredak informacijskih i komunikacijskih tehnologija omogućio je takvim institucijama definiranje fleksibilnijih modela štednje. Na taj način privatne i pravne osobe dobile su veće mogućnosti izbora onog oblika štednje koji najbolje odgovara njihovim potrebama, a ujedno maksimizira prihode ostvarene ulaganjem neuposlenog novca. U ovom su radu teorijski i kroz odgovarajuće primjere prvo sagledane razlike između modela štednje u kojima se uplate obavljaju početkom i krajem razdoblja. Nakon toga izvršena je analiza efekata štednje s obzirom na učestalost uplata. Na kraju je prezentiran model u kojem se, s ciljem ostvarenja željenoga konačnog iznosa, vrši determiniranje pripadajuće kamatne stope. S obzirom na to da složenost takvog postupka nameće potrebu primjene računala i adekvatne programske podrške, u radu je naveden i algoritam namijenjen njezinu određivanju pomoću metode tetiva.
