出版社：Faculty of Law, University of Zagreb, Department of Social Work
摘要：Bazičnim evaluacijskim istraživanjem aktualne profesionalne prakse socijalnih radnika Hrvatske, autori žele objektivnije ocijeniti: 1. Ulogupojedinih profesionalnih, polivalentnih funkcija koje socijalni radnici obavljaju u svojoj svakodnevnoj praksi ili pružanju usluga socijalnog rada (npr. socijalna skrb, socijalna advokatura, socijalno planiranje, medijacija, istraživanje, evaluacija prakse, savjetovanje i edukacija). 2. Kako socijalni i drugi stručni radnici rangiraju osnovne funkcije socijalnog rada po značenju? 3. Kojim se intenzitetom u svakodnevnoj praksi bave realizacijom tih funkcija? 4. Kojim bi se funkcijama socijalni i drugi stručni radnici trebali baviti u idealno organiziranoj praksi? 5. Postoji li bitna diskrepancija u intenzitetu bavljenja pojedinim funkcijama između realne i idealno zamišljene prakse? U tom smislu praksa socijalnog rada raslojena je na sedam temeljnih funkcija iz kojih su ekstrahirane 44 varijable ili pojedinačne aktivnosti preko kojih se te funkcije ostvaruju. Sljedeća skupina pitanja odnosila se na: 1. Rad ekspertnih timova u CZSR te participaciju stručnjaka u ostvarenju autentičnih timskih i zajedničkih funkcija, 2. Informiranost. preferiranje i upotrebu ponuđenih modela u vođenju procesa rješavanja problema od kojih svaki ima svoju autentičnu metodološku proceduru, 3. Kvalitetu odnosa između suradnika u CZSR mjerenu pomoću indeksa suradnje. U prvoj fazi istraživanje je provedeno na uzorku zagrebačkih socijalnih i drugih stručnih radnika zaposlenih u devet centara za socijalni rad.
