摘要：Ovaj članak istražuje i analizira problem implementacije međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9 (MSFI 9) koji je u primjeni od 1. siječnja 2018. godine. MSFI 9 je najrelevantniji za financijske institucije, ali i za sve ostale poslovne subjekte koji imaju značajan udjel financijske imovine u svojoj bilanci. Glavni cilj ovog članka je implementacija novog modela umanjenja vrijednosti za financijske instrumente što se iskazuje mjerenjem očekivanog kreditnog gubitka (ECL). Primjena ovakvog modela je u korelaciji s kreditnim rizikom poduzeća za što je potrebno utvrditi njegove osnovne varijable kao što su to izloženost riziku nevraćanja kredita (EAD), postotak mogućeg gubitka (LGD) i vjerojatnost nevraćanja kredita (PD). Za izračun LGD-a može se koristiti Baselska regulativa, dok se izračun PD-a zasniva na specifičnoj metodologiji kod koje postoje dvije različite opcije. Prva varijanta nudi korištenje eksternih podataka o PD-u od strane pouzdanih rejting agencija. Kada ne postoji vanjski rejting, treba razviti interni model kojim se izračunava PD. U cilju razvoja internog modela autori članka predlažu primjenu modela višekriterijskog odlučivanja temeljenog na metodi analitičkog hijerarhijskog procesa (AHP). Obrada ulaznih podataka u modelu se bazira na podacima iz financijskih izvještaja, dok se za izračun ovakvog višekriterijskog problema koristi MS Excel. Rezultati internog modela matematički se povezuju s vrijednostima PD-a za svako analizirano poduzeće. Jednostavna implementacija ovog internog modela daje mu prednost u odnosu na druge puno kompleksnije modele.
