摘要：U pokušajima opisivanja svjetske gospodarske zbilje a posebice gospodarstava tranzicijskih zemalja, nerijetko dolazimo u paradoksalne situacije jer novim problemima pokušavamo odgovoriti starim iskustvima i znanjima. Kada ne nađemo odgovore u terminima klasične znanosti, posežemo za novijim spoznajama iz područja fizike, biologije, teorije kaosa koje su dovele do promjene znanstvenih paradigmi u prirodnim znanostima. Na taj nam način kompleksnost, neizvjesnost i ireverzibilnost tranzicijskih procesa postaju manje problemom a više šansom za razvoj. Razvojna, graditeljska orijentacija uz fleksibilnu organizaciju i pravu mjeru (neodređenosti organizacijske strukture mogle bi biti prikladan odgovor tranzicijskim problemima.
