摘要：U radu autor prikazuje povijest časopisa Knjiga i čitaoci, koji je bio namijenjen knjižnicama u Hrvatskoj. Kako su glavni prilozi u časopisu bili popisi novih knjiga u knjižnicama te prikazi odabranih novih naslova, časopis je imao izuzetno veliku ulogu u politici nabave novih knjiga za knjižnice. U dvanaest godina postojanja časopis je u popisima novih knjiga naveo svega desetak knjiga koje su sadržavale temu kršćanske vjere, a neke od tih knjiga napisali su marksisti. Uredništvo časopisa postavilo je kao uzor svakome knjižničaru vođu Oktobarske revolucije Vladimir Iljiča Lenjina, koji je smatrao da knjižnica ne vrijedi onoliko koliko ima starih i rijetkih knjiga, nego koliko ima knjiga koje promiču ideje boljševičke revolucije. Stoga je časopis zagovarao „socijalističkog bibliotekara“, knjižničara koji pomoću knjiga promiče ideje socijalističke revolucije. Izdavanje časopisa pokrenuo je 1967. Savez ustanova i organizacija za širenje knjige SRH pri Prosvjetnom saboru SRH, od 1968. suizdavač je Društvo bibliotekara Hrvatske, od 1970. jedini je izdavač DBH, koje je 1971. promijenilo ime u Hrvatsko bibliotekarsko društvo. U prve dvije godine izlaženja ključnu ulogu u uređivanju časopisa ima je Vinko Lalić, tajnik Saveza ustanova i organizacija za širenje knjige SRH, kasnije su glavnu ulogu preuzeli knjižničar Knjižnice Božidara Adžije Mijo Haramina i Dubravko Štiglić, knjižničar Gradske knjižnice u Zagrebu. U završnom dijelu članka autor navodi niz knjiga koje je u razdoblju od 1967. do 1979. objavilo Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, a o izlasku kojih je propustio obavijestiti knjižnice časopis Knjiga i čitaoci.
关键词：cenzura knjiga; časopis Knjiga i čitaoci; Hrvatsko bibliotekarsko društvo; komunizam; lenjinizam; „socijalistički bibliotekar“;...
