摘要：Vjersko-odgojna socijalizacija djece i mladih trajan je proces odgoja u vjeri i prenošenja vjere koji uključuje različite odgojne i društvene čimbenike, napose Crkvu, školu i obitelj. Riječ je o trima najvažnijim vjersko-odgojnim institucijama o čijoj kvaliteti i stupnju koordinacije ovisi cjelokupan duhovno-moralni i vjerski rast i razvoj učenika. Empirijsko istraživanje o suradnji Crkve, škole i obitelji u procesu vjersko-odgojne socijalizacije djece i mladih na području Riječke nadbiskupije provedeno je tijekom školske godine 2016./2017. na uzorku od 527 punoljetnih ispitanika s ciljem evaluacije postojeće suradnje, iznalaženja novih pastoralno-katehetskih modela suradnje, ispitivanja domena i stupnja odgovornosti pojedinih dionika suradnje i njihova doprinosa vjersko-odgojnoj socijalizaciji djece i mladih te ispitivanja percepcije predstavnika tih triju odgojnih čimbenika o ciljevima, svrsi i perspektivama razvoja vjerskog odgoja i vjeronauka u školi i župne kateheze u budućnosti. Rezultati istraživanja potvrdili su da su Crkva i obitelj još uvijek najsnažniji vjersko-odgojni i vrijednosni agensi u hrvatskome društvu, a s obzirom na suradnju navedenih odgojnih čimbenika rezultati su pokazali da ravnatelji škola uglavnom surađuju s Crkvom posredstvom školskih vjeroučitelja; vjeroučitelji više surađuju sa školom nego s Crkvom, a najmanje s obiteljima; roditelji su najvažniji dionici suradnje, ali, za razliku od drugih dionika, najslabije surađuju.
关键词：Crkva; škola; obitelj; suradnja; djeca i mladi; vjersko-odgojna socijalizacija
Loading...
